Htio to sebi priznati ili ne, ali tako je.
Postoje samo loši pregovarači.
Ako prije ili kasnije klijent postane „loš“
To je do tebe — jer granice nisu jasne od starta.
A kako da postaviš granice?
Prilikom pregovaranja prije svega saslušaj klijenta i postavi mu otvorena pitanja:
- Koja je svrha tvog biznisa?
- Šta očekuješ od naše saradnje?
- Šta za tebe znači dobar rezultat?
- Koja su 2 najvažnija kriterija kojima mjeriš našu saradnju?
- Koje si probleme/izazove imao sa drugim partnerima?
- Koji je najveći izazov koji ti nisu mogli riješiti i zašto?
- Kako zamišljaš našu saradnju dugoročno?
- Postoji li nešto što te automatski odbije od saradnje?
Ovo su samo neka od pitanja koja možeš postaviti prilikom pregovora kako bi lakše došao do zaključka sa kojom vrstom klijenta radiš.
Pažljivo slušaj odgovore, bilježi i procijeni je li se isplati ulaziti u saradnju.
Kao što možeš zaključiti u gore navedenim pitanjima nisam dovodio u pitanje novac ili pregovore o cijeni.
Nešto vrjednije od novca je tvoja energija — hoće li ti saradnja puniti ili crpiti energiju.
Ako saradnja crpi energiju — ne isplati se.
Ako puni pojačaj i njeguj.
Jer nije svaki klijent za tebe.
A ti nisi za svakog klijenta.
I to je skroz u redu.
