Ajde da se vratimo u neke ranije faze.
Neki od vas su u braku, neki u vezi, većina moje publike je u ovoj prvoj košarici.
Svi smo mi doživjeli od strane bivših partnera jedan nivo mikromenadžmenta i kontrole.
Primjer pretjerano kontrole koji se često koristi na šaljiv način u Bosni.
Ona: Gdje si?
On: U džamiji,
Ona: Daj mi hodžu na telefon!
Pod uslovom da je osoba stvarno u džamiji, šta će zaključiti iz ovog razgovora?
Da nema povjerenja.
A gdje nema povjerenja, nema ni dugoročnog odnosa.
U poslovnom odnosu to izgleda ovako.
Klijent te treba da mu riješiš problem koji on ne zna.
Dogovorite saradnju, sve izgleda odlično, a onda nastaje horor za pružaoca usluga.
U slučaju marketinških kampanja.
Ovaj copy bi mogao biti malo bolji.
Promijeni naslov, fotku, i poziv na akciju, sve ostalo je odlično.
Pružalac usluga ako popusti jednom, onda nastaje problem.
Klijenta navikava na ovakav tip saradnje.
Klijent te više ne gleda kao partnera, nego nekoga ko zna tvoj posao bolje od tebe.
Ti si samo alat u svoj toj komunikaciji.
Nisi više osoba, počinješ sumnjati u svoj kvalitet.
Vremenom isporučuješ sve manje jer si zaglavljen u redovnom feedbacku i nikad nije dovoljno dobro.
Kad-tad ta veza mora pući i završiti se. Obično ne baš slavno.
Jer osoba koja pruža uslugu dođe do nivoa burnouta ili narodski „kapi koja je prelila čašu“.
Kako ovo izbjeći iz oba ugla?
Klijent jasno treba iznijeti svoja očekivanja na samom početku.
Osoba koja pruža uslugu treba iskreno reći jesu li za nju ta očekivanja realna i ostvarljiva.
I ono najvažnije jeste, da pružalac usluga od samog starta postavi svoje granice preko kojih ne prelazi.
Ali i one granice njegovih kapaciteta.
Ovo je posebno važno u doba umjetne inteligencije, umjetnog znanja. Kada svi sve znaju bolje od tebe.
Klijenti ako imate AI da vam radi, daje feedback i uči vas, zašto onda držite na platnom spisku osobu koja pruža uslugu?
Pružaoci usluga, iako imate AI, za dugoročan odnos potrebno je i komunicirati svoje granice i kapacitete.
Tada će odnosi biti dugoročni.
Šta ako se prelaze granice?
Ako se prelaze granice, uvijek postoji opcija reugovaranja.
Ovo je isto tako primjenjivo na nivou poslodavac-zaposleni.
Ako poslodavac na startu nema povjerenja u svog zaposlenog.
Provjerava ga i mikromenadžuje.
Zaposleni će aktivno tražiti novi angažman.
Negdje gdje se cijeni, uvažava i osjeća da pripada.
Kako popustiti sa kontrolom i vratiti povjerenje u zaposlene
Ako imaš problema sa kontrolom, možda je pravo pitanje, odakle to dolazi?
Vjerovatno i ne komuniciraš svrhu organizacije, i razlog zašto si je osnovao.
Ljudi se ne povezuju sa organizacijom i tobom na tom nivou.
Onim tvojim ZAŠTO.
Odgovor na “Kako” prepusti onima koje si angažovao.
Tvoj sljedeći korak mogao bi biti upravo biznis koučing, gdje ćemo zajedno raditi na ovome.
